Nakon uspješno realiziranog humanitarnog projekta Mali Princ i nastupa na Internacionalnom festivalu u
Bihaću 2001. i 2002. godine, te nekoliko promotivnih koncerata u Danskoj i Holandiji, shvatio sam da je
moj poziv psihijatrija i da glazba to, ipak, neće biti. Turbo-folk manija, a danas main-stream, poljuljala je
svaku želju za stvaranjem u vremenu Ceca-Jeca-Dara i Bubamara. San o tome da postanem Goran
Bregović, zamijenio sam snom da postanem najbolji telepsihijatar… barem u Europi.
Ipak, ponešto se i snimalo u periodu 2004. -2007. uz pomoć starih suradnika (Laza Ristovski, Saša
Lokner, Žika Instruktor-Milenković i Brano Likić). “Pornoslavija” je kolaž u kome, ipak, dominira tema
ludila. Valjda mi je profesija tako naštelovala antene. Tih godina često sam ponavljao da bi kod nas i
normalan poludio. Brega je kasniju turneju nazvao “Ko ne poludi taj nije normalan”.