Dok su kirurzi prije dvadesetak godina operirali na daljinu a radiolozi iz Evrope tumačili rentgenske snimke u Australiji, mi (tj. neuropsihijatri) i smo se grčevito držali zlatnog standarda da pacijente viđamo isključivo u našim ordinacijama, gdje se suština našeg posla svodi na razgovor. A za razgovor, kao što je poznato, nije nužno sjediti u istoj sobi.
U ljubavi svašta ćeš progutati ili blistavim se snima srce zanosi
Nizbrdica počinje naizgled neprimjetno – u pomjeranju granica. U prihvatanju onoga što jučer ne bismo prihvatili. U tišini kojom opravdavamo nečiju grubost.
Nove godine zato dolaze (updated)
U vremenu očekivanja Nove godine, pogledamo u retrovizor i shvatimo da se ništa značajno nije desilo u
odnosu na prethodni decembar. Zato ćemo ponovo objaviti blog od lani jer otkrivanje tople vode pripada
profesionalcima koji nemaju pametnijeg posla.
25. novembar: međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Danas je 25. novembar – dan kada se širom svijeta podiže glas protiv nasilja nad ženama. Ali svaka statistika, svaka kampanja, svaki transparent skrivaju nešto dublje: živote. Tihe borbe koje se vode
iza zatvorenih vrata, u stanovima sa spuštenim roletnama, u domovima gdje se ne čuje smijeh, nego pucketanje napetog zraka.
Zdravlje muškaraca: kad tišina vrisne
Kada govorimo o muškarcima, gotovo uvijek govorimo o snazi. O ramenima koja nose teret porodice, o rukama koje grade domove, o šutnji koja „znači“ kontrolu. Ali iza te šutnje često se skriva mnogo više: lomljivi zid od emocija koje nisu izgovorene, noći provedene u tišini misli koje ne prestaju, i osmijeh koji skriva duboku pukotinu.
Jedina kozmetika koja ne blijedi ili Lako je promijeniti lice u ogledalu, ali kako ono što ogledalo ne vidi
Skalpel može ispraviti nos, povećati usne, podići kapke, ali još niko nije izmislio zahvat kojim bi se podigao duh, smanjila tuga ili izravnala trauma. Za bore postoji botoks, ali za nervozu pred životom nema injekcije. Mentalni sklopovi nisu silikon koji možeš zamijeniti niti bore koje možeš izgladiti botoksom. Oni su tvrdoglavi, uporniji od genetike, i vraćaju se uvijek onda kada pomisliš da si ih zakopao zauvijek.
Mentalna higijena: trag u kamenu, a ne u pijesku ili Treba otići na vrijeme!
Mentalna higijena podrazumijeva i hrabrost da se povučemo na vrijeme, bez žaljenja, bez osvrtanja. Treba otići na vrijeme – prije nego što tišina postane vrištanje, prije nego što pogled u ogledalu zaboravi ko si bio. Otići prije nego što sjena koju nosimo postane tuđa, prije nego što riječi ostanu neizgovorene i ruke prazne.
Od Sarajeva do Banjaluke ili Što smo dalje, sve smo bliži – drugi dio
“Ih, doktore, kako je moj stari volio Hajduk iz Splita. Split je za njega bio “najlipši grad na svitu” a za Ajduka, tako je on zvao Hajduk, se nije samo navijalo. Za Ajduka se disalo i živilo… i umiralo ako treba. Moj stari je tada tako govorio. A ja sam vjerovao u sve to.”
Od Sarajeva do Banjaluke ili Što smo dalje, sve smo bliži
Ja sam tada bio klinac ali se sjećam pjesme “Da sam ja neko”. Ih, doktore… evo mi i sad suze same krenu. “Svim majkama bih izbrisao bore, učinio da očevi ih vole…” Ja nikad nisam stizao dalje već bi se zagrcnuo zamišljajući svoju majku.
Digitalna detoksikacija – kako sačuvati mentalno zdravlje u digitalnom dobu
U svakodnevici gdje je digitalna prisutnost norma, lako je spotaknuti se niz klizavu padinu zavisnosti. Društvene mreže više nisu samo alati – one su ogledala u kojima tražimo potvrdu, rame za neizgovorene tuge, svjetionici pažnje. Ali svjetionici znaju i zaslijepiti.
