Mentalna higijena: Kako se nositi s tragedijama u društvu i kako ih spriječiti?

U predgrađu Zagreba se krajem prošle godine dogodilo ubistvo u školi. U Srbiji je u protekloj godini u obiteljskom nasilju ubijeno 20 žena, u Hrvatskoj više od 15, u BIH tek nešto manje ali se o tome uglavnom ne piše. Novosadska tragedija predstavlja još jedan u nizu bolnih podsjetnika na ozbiljnost problema sveprisutnog nasilja koje , u ovom slučaju, prati proteste nakon pada nadstrešnice i nedostatka sustavnog rada na prevenciji sličnih događaja u društvu. U BiH je muškarac ljetos uletio u školu i ubio troje a dan ranije jedna žena je svirepo ubijena u vlastitom stanu. U Crnoj Gori, na Cetinju, se u poslednjih par godina desila druga velika tragedija u kojoj je ubijeno 12 osoba. Povodom prve, u jesen 2022. kada je stadalo 11 a ranjeno 6 osoba, govorio sam na N1 o potrebi da se pozabavimo mentalnom higijenom. Jer nema sumnje da počinioci tragedija i svi koji takvo ponašanje bagateliziraju, nisu u ravnoteži sa samim sobom.

Ne treba biti Frojd da bi se znalo kako na naše ponašanje djeluje naša mentalna (ne)stabilnost. Tragedije kojima svjedočimo su posljedica dugotrajne društvene mentalne močvare, proizvedene i održavane politikanstvom i svakodnevnim zaglupljivanjem naroda putem medija i socijalnih mreža. A svako od nas je, htio to ili ne, sudionik u cirkusu koji više nikome nije smiješan.

Tragedije su tako, nažalost, postale dio svakodnevice. Ubistva, nasilje u školama, zlostavljanja u obitelji – sve su to situacije koje nas potresaju i ostavljaju duboke rane na cijelom društvu. Pitanje nije samo kako preživjeti bol i šok koje tragedije izazivaju, već i kako izgraditi zdraviju zajednicu koja će ih prevenirati.

Često, u pokušaju da shvatimo uzroke nasilja, upiremo prst u institucije i političke sisteme. Ali, iako su institucije važne, odgovornost uvijek počinje od pojedinca – svakoga od nas.

 
 ŠTA RADITI ili KAMO DALJE ROĐAČE?
1️⃣ Razgovor je lijek… ali tišina (studenata) ne laže

Nakon tragedije, mnogi se povlače u šutnju. Strah od stigmatizacije ili osjećaj nemoći često sprječavaju ljude da potraže pomoć ili podijele ono što ih muči. To je greška. Razgovor o boli, traumama i emocijama ključan je korak ka iscjeljenju. S druge strane, tišina ne laže a riječi često mogu. Laž ima dulji eho i ne bježi od svjedoka za razliku od sramote. Kako za sramotu treba i obraz, onda nije čudo kako malo stida i srama u medijima pokazuju odgovorni ljudi kojima je obraz misaona imenica. Tako smo od devedesetih, lažući jedni drugima, u regionu normalizovali nasilje, kako prema “onima s druge strane rijeke” tako i prema svojim ukućanima, susjedima i sugrađanima. U pasivno-agresivnom odnosu prema prošlosti, pronašli smo modus vivendi koji nam se već decenijama obija o glavu.
👉 Savjet: Potičite otvoreni razgovor s djecom, partnerima, prijateljima i kolegama. Naučite prepoznati kada netko oko vas pati – tišina i povlačenje u sebe često su znak da osoba treba pomoć. Ako osjetite da situacija izmiče kontroli, ne oklijevajte da potražite stručnu pomoć psihologa ili psihijatra.
Posebno je važno razgovarati s mladima. Djeca i tinejdžeri često ne znaju kako da izraze svoje osjećaje, pa ih potiskuju ili ispoljavaju kroz agresiju.
➨ Primjer: Ako primijetite da dijete gubi interes za hobije, postaje povučeno ili pokazuje nagle promjene u ponašanju, to može biti znak ozbiljnog problema. Razgovarajte ali bez osuđivanja. Umjesto pitanja “Šta nije u redu s tobom?”, pitajte: “Kako ti mogu pomoći?”

2️⃣ Suočavanje s vlastitom odgovornošću

Jedna od najvećih grešaka koje činimo kao društvo je prebacivanje krivice na druge – na sistem, političare, medije i one koji se sa nama više ne žele družiti. Naravno, oni snose dio odgovornosti, ali svaki pojedinac ima moć da doprinese prevenciji tragedija.

👉 Savjet: Prije nego što kritizirate društvo i “one s druge strane rijeke”, zapitajte se šta ste vi lično uradili da doprinesete boljoj atmosferi u zemlji i regionu. Da li ste pružili podršku nekome ko je prolazio kroz težak period? Da li ste li reagirali na nasilje koje ste primijetili u svojoj okolini? Da li ste stali u zaštitu nekoga ko nije od vaše “vrste”?
➨ Primjer: Ako čujete svađu u susjedstvu, nemojte je ignorirati. Ako primijetite nasilje u školi ili na poslu, reagirajte. Ako nekome na vaše oči demoliraju auto zbog “krivih” registarskih tablica, pozovite policiju. Svaki korak ka prevenciji nasilja počinje od nas samih.

3️⃣ Prepoznajte rane znakove mentalne nestabilnosti

Nasilje je često posljednji stadij unutrašnjeg sukoba koji se godinama razvija i potiskuje. Ljudi koji počine zločine često pokazuju znakove mentalne nestabilnosti, ali ih okolina ignorira ili minimizira.

👉 Savjet: Naučite prepoznati rane znakove problema – kod sebe i drugih. Simptomi poput naglih promjena raspoloženja, gubitka volje za životom, agresije ili paranoje mogu ukazivati na ozbiljan problem koji zahtijeva pomoć stručnjaka.
➨ Primjer: Ako primijetite da se osoba povlači iz društva, prestaje razgovarati, gubi interes za posao ili školu, to može biti znak depresije. Umjesto da osuđujete, pokušajte razumjeti i pomoći.

4️⃣ Odgovorno korištenje društvenih mreža

Društvene mreže imaju ogroman utjecaj na naše ponašanje. One mogu biti izvor inspiracije i podrške, ali i platforma za širenje mržnje, dezinformacija i nasilja. Nažalost, mnoge tragedije započele su upravo na internetu.

👉 Savjet: Pazite šta dijelite i komentirate na društvenim mrežama. Ne gledajte programe koji zaglupljuju; ne slušajte muziku koja se samo tako zove; ako već ne možete izbjeći manipulativno izvještavanje i neobjektivno novinarstvo, onda naučite čitati i slušati „iz-među redova”. Ne širite lažne vijesti niti sadržaje koji mogu poticati mržnju ili nasilje. Ako primijetite uznemirujuće ponašanje kod prijatelja ili članova obitelji na društvenim mrežama, razgovarajte s njima i upozorite ih na posljedice.

➨ Primjer: Ako dijete provodi previše vremena na društvenim mrežama, pratite sadržaje koje konzumira. Postavite granice i razgovarajte o opasnostima interneta. Razgovarajte sa djecom o tome šta slušaju, gledaju, ko su im uzori…

5️⃣ Suočavanje s prošlošću – ključ ozdravljenja u regionu

Radeći sa hiljadama izbjeglica iz cijelog regiona, naučio sam da u ratovima devedesetih nema strane koja je bila samo žrtva niti samo agresor. Kada se to shvati i prihvati kao činjenica onda je lakše sagledati prošlost drugim, objektivnijim očima. Takvo sagledavanje može nas dovesti do toliko potrebne a još uvijek miljama daleke katarze. Društva u našem regionu, na žalost, imaju problem suočavanja s vlastitom prošlošću. To je bolan proces naročito ako nemamo čistu savjest. Je li nedostatak iste razlog da smo uporni u okretanju glave od zločina devedesetih? Ako ih nismo počinili jesmo li uradili sve da ih spriječimo? Ne djelovati kada treba može nam se olupati o glavu kad se najmanje nadamo. A naše “ne djelo” tako ponekad završi kao nedjelo. Ako se sa tim nedjelom ne suočimo ono će nas pratiti kao loš glas. Mi ga ne čujemo a svima oko nas para uši. Od pustih komplimenata o tome kako smo bezgrešni i uvijek žrtve nećemo zapravo porasti niti postati bolji ljudi od onih jučerašnjih. Ako je neposredno nakon ratova bilo prerano za suočavanje sa prošlosti i nama u njoj, čini se da je danas još ranije.

👉 Savjet: Upoznavanje sa zločinima a ne samo o žrtvama vlastitog naroda posebno omladiine Potičite diskusije o prošlosti, ali s fokusom na pomirenje i razumijevanje.

➨ Primjer: Organizirajte tribine, radionice i diskusije koje će pomoći mladima da razumiju važnost suočavanja s prošlošću i razvijanja empatije. Pričajte o emocijama, empatiji i nenasilnom rještavanju sukoba.

6️⃣ Promocija mentalne higijene

Mentalna higijena je ključna za prevenciju nasilja i tragedija. Nažalost, promocija mentalnog zdravlja često se svodi na brošure i plakate u domovima zdravlja. To nije dovoljno a nije ni “up to date” sa vremenom u kojem živimo. Socijalne mreže, na kojima od prve vidimo koliki je broj “nestabilnih”, mogle bi biti platforma za mnogo efikasniju promociju osnovnih postulata mentalne higijene. Sistemi obrazovanja u regionu, mediji i javne ličnosti mogli bi se uključiti u promociju mentalne higijene pa samim time i mentalnog zdravlja.

👉 Savjet: Iskoristite društvene mreže kao platformu za promociju mentalnog zdravlja. Potičite ljude na otvoren razgovor o problemima, dijelite korisne informacije i kontakte za pomoć. Javne ličnosti, mediji i obrazovni sistemi trebaju igrati ključnu ulogu u ovoj promociji.

➨ Primjer: U školama bi trebalo uvesti redovne radionice o mentalnom zdravlju. Mediji bi trebali promovirati pozitivne priče i savjete o suočavanju sa stresom i izazovima. Pozitivni primjeri u medijima mogu uključivati priče o ljudima koji su se uspješno suočili s teškim životnim situacijama, zajedničkim inicijativama koje doprinose boljitku zajednice, kao i promociju aktivnosti koje poboljšavaju mentalno zdravlje. Govoriti o dobrim ljudima u vremenu zla nije znak političke korektnosti. To je, prije svega, sijanje sjemena iz koga će izrasti ljudi zbog kojih se sutra nećemo stidjeti.

A na koncu kraja…

Tragedije se, dakle, ne događaju slučajno. Slučajno se dobije na igri za sreću ali ni to ako ne kupite lutriju. Tragedije su posljedica dugotrajnih problema u društvu i/ili porodici – ignoriranja mentalnog zdravlja / mentalne higijene, nasilja, dezinformacija i nedostatka empatije. Prevencija započinje od svakog pojedinca.
Umjesto da upiremo prst u druge, trebamo se zapitati šta mi možemo učiniti da doprinesemo zdravijem i sigurnijem društvu. Razgovarajmo, obrazujmo se i preuzmimo odgovornost za vlastite postupke. Pronađimo dobrotu u sebi i drugima. Osvijetlimo je kao reflektor na bini života i pokazujmo svima u publici kako bismo i svakoga od posmatrača ohrabrili da otkrije svoju dobrotu.

Jer, kao što bi Grunf iz legendarne grupe TNT rekao: “Što više dobrih ljudi, to manje loših!

Istina je ponekad tako jednostavna.

Ako vas tema zanima, detaljnije ću pisati o svemu gorenavedenom. Zato pišite, tipkajte i šaljite pitanja, komentare , pohvale … i ono drugo ako baš ne možete bez 🙂

Napiši komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

  • All Posts
  • Blog
  • Novosti

Mali princ telepsihijatrije

Dokumentarni film dr. Davor Mucića - Malog Princa

Saznaj više

Napiši komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *